O klubu

Uprava DTV „Partizan“ 1952. godine osniva odbor u sastavu : Josip Tursunović, Jovan Veselišen, Ivan Rajner, Vidoje Marčinko, Stevan Živković i Marko Bezer koji odlučuju da svestranog sportaša i sportskog učitelja Stanka Marića pošalju na rukometni seminar održan tada u Sarajevu.

Po povratku sa tog seminara Stanko Marić počinje okupljati prve rukometaše u našem gradu i tada su udareni prvi temelji i prva rukometna lopta je poletjela našim sportskim igralištima. Prvi treninzi malog rukometa otpočeli su 1952. godine, a ozbiljniji rad posebno u Školi učenika u gospodarstvu, Nižoj gimnaziji i u izabranoj ekipi DTV „Partizana“ u proljeće 1953. godine.

Prva rukometna utakmica:

Odigrana je u svibnju 1953. godine na nogometnom igralištu sa rukometašima Doboja uz prisustvo velikog broja gledatelja, a na kraju je slavila naša ekipa i najavila naš slavni rukometni put. Ovo je bila prva slavna generacija naših rukometaša, a posebne zasluge pripadaju pionirima ovoga sporta Stanku Mariću, Svetozaru Cumpfu i Miloradu Mijatoviću koji su „krčili“ puteve opstanka i razvoja našeg kluba. Iz tog perioda ipak najvažnije je spomenuti akciju na izgradnji prvog rukometnog igrališta u Zavidovićima u blizinu doma „Partizan“. Igralište su gradili dobrovoljnim radom članovi DTV „Partizan“, prvi rukometaši i učenici Stanka Marića. Gradnja je trajala dva mjeseca i puna je nezaboravnih uspomena.

Prva muška ekipa 1953/1954. godine bila je jedna od najboljih u to vrijeme u našoj Republici i tada je bez problema pobjeđivala sve ekipe u Zavidovićima, a i u našoj okolini. Prvi veći uspjesi bili su osvajanje Prvog mjesta na prvenstvu „Partizan“ za okrug Tuzla u Doboju, gdje smo u finalu pobijedili ekipu Bosanskog Broda sa 3:2, a utakmica je odigrana na travi pod „provalom“ oblaka. Ti prvi rezultati udarili su temelj ovom sportu u našem gradu. Značajan doprinos razvoju rukometa u našem gradu pripada studentima koji su u naš grad donosili nova rukometna iskustva i „finte“.

Izgradnja novog stadiona „4. JUL“:

Izgradnja je započeta 1962. godine stadion je projektirao Milorad Mijatović, a stadion je uz dosta problema pri izgradnji napravljen i stavljen u funkciju krajem 1963. godine. Prva utakmica na novom stadionu odigrana je 2.studenog 1963. godine između naše ekipe i RK „Partizan“ iz Banovića, naša je ekipa slavila sa 26:16. Ovaj isti stadion je 1974. godine dograđen i tada je smatran najljepšim rukometnim stadionom u Jugoslaviji.

Kvalifikacije za ulazak u 2. Saveznu Ligu:

Formiranjem Republičke lige Sjever i Jug, te našim ulaskom u istu 1962. godine sastav KRIVAJE postaje sve kvalitetniji, a rukomet u Zavidovićima postaje sve popularniji. Za ulazak u Republičku ligu presudna je bila utakmica u Jajcu koju je naša ekipa dobila sa 17:15 i tako se izborila za nastup na kvalifikacionom turniru koji je odigran u Lukavcu gdje smo osvojili 2. mjesto i tako se plasirali u Republičku ligu.

1965/1966. godine naša ekipa te godine osvaja nadmoćno prvo mjesto u grupi Sjever i razigrava za apsolutnog prvaka BiH sa RK“Veležom“ , gdje smo u dvije utakmice izgubili i tako propustili priliku da uđemo u Prvu Saveznu Ligu.

1967 godine ekipa je još bolja, a posebno moramo istaći dolazak jednog od najboljih igrača RK“KRIVAJE“ Lavrnić Đorđeta čuvenog jugoslovenskog i svjetskog ljevorukog bombardera. Njegovim dolaskom ekipa je u razigravanju za prvaka BiH u dvije utakmice savladala RK“Radnički“ iz Goražda i tako priredila veliko slavlje koje se i danas prepričava u našem gradu.

Obaveze prvaka BiH nisu bile završene, predstojale su dalje borbe za ulazak u Saveznu ligu što je bio san svakog Zavidovićanina.Kvalifikacije su se trebale održati u malom bačkom gradiću ADI, a naši momci su se za te kvalifikacije pripremali kao nikada do tada. Atmosfera koja je vladala u ADI ta tri dana teško je opisati. Naša ekipa je otišla kao autsajder, ali već u prvoj utakmici se vidjelo da smo najbolji. Zadnju utakmicu smo odigrali protiv domaćina „Sloga“ sa kojim smo igrali neriješeno i tako bili prvi na tom turniru. Osvajanjem prvog mjesta plasirali smo se u Prvu ligu i slavlje koje je poslije toga priređeno našim rukometašima je bilo nezapamćeno.Cijeli grad je tih dana živio za rukomet.

Dolazak Vlade Štencla:

Start u Saveznoj ligi je bio veoma loš i te godine smo osvojili posljednje mjesto. To posljednje mjesto je bilo „alarm“ za naše rukovodstvo koje 1968.godine za trenera angažuje jednog od najboljih trenera Svijeta svih vremena Vladu Štencla. Njegov rad ostavio je izvanredne rezultate koji će se i dan danas pamtiti. U to doba Vlado Štencl je stvorio jedan od najjačih timova bivše Jugoslavije i napravio mnoge reprezentativce kao što su Lavrnić, Šegrt, Plaljar, Losert i Bartolović.

  1. Trofej Jugoslavije u Zavidovićima:

1969 godine. zahvaljujući našem treneru Vladi, koji uzdiže naš klub , mi dobijamo mogućnost organizovanja jednog od najvećih turnira tada u svijetu poznatom kao “Trofej Jugoslavije” . Za potrebe ovog turnira stadion „4.juli“ je proširen i renoviran, a po mnogima Zavidovićki dio skupine je bio ljepši i nezaboravan za sve sudionike. Ovaj turnir je bio veoma značajan za popularizaciju rukometa u našem gradu i našoj okolini.

Turnir je bio organiziran u dva dijela u Beogradu i Zavidovićima što po mnogim sportskim radnicima predstavlja najveću sportsku manifestaciju održanu u našem gradu. Sudionici skupine koja se igrala kod nas su bili :

1 . Reprezentacija SFRJ
2 . Reprezentacija SSSR
3 . Reprezentacija Rumunije
4 . Reprezentacija Japana
5 . Reprezentacija Mađarske
6 . Reprezentacija Zavidovića

Ovaj period je za RK Krivaju možda jedan od najboljih u njenoj historiji. U naš grad stižu mnogi mladi i talentirani igrači koji uz trenera Štencla postaju reprezentativci Jugoslavije,a Krivaja je tada među najboljim ekipama u Jugoslaviji.

1969/70 godine smo osvojili 3 mjesto u Jugoslaviji što je do tada najbolji rezultat za naš tim. Te godine klub je preuzela nova uprava na čelu sa Smailom Džonličem i vodit će ga sa velikim uspjehom narednih 5 godina. Ova godina je još značajna što iz Tuzle dovodimo jednog velikog igrača i budućeg reprezentativca Esada Kurtagića.

1970/71 godine naš klub napušta veliki trener i selektor Jugoslavije Vlado Štencl, a na njegovo mjesto dolazi Anton Bašić. Te godine mi osvajamo fantastično 2 mjesto u prvenstvu i pokazujemo da samo jedan od najboljih timova u Jugoslaviji. Ovaj uspjeh ponavljamo i sljedeće godine gdje smo uz malo sreće mogli biti i prvaci tadašnje države.

Izgradnja dvorane “SUTJESKA”:

1973 godine. zbog potreba naših rukometaša a i zbog Svjetskog prvenstva za žene gdje se jedna skupina igrala kod nas vodeći ljudi našega grada izgradili su prelijepu dvoranu „SUTJESKA“, koja je pružala veoma dobre uvjete za rad naših rukometaša. Te iste godine mi po treći put osvajamo vicešampionsku titulu, a mnogi će reći da je naš klub pripadao nekome većem gradu možda bi bili i prvi.

II. Trofej Jugoslavije u Zavidovićima:

1974.godine naš grad dobiva još jedno veliko priznanje, a to je ll. TROFEJ JUGOSLAVIJE koji se odigrava kod nas. Ovaj put turnir organiziramo još bolje. Čitav grad se preuređuje kao i igralište na kome je održano prvenstvo. Na ovome turniru su sudjelovali:

1 . Rumunija
2 . Mađarska
3 . Istočna Njemačka
4 . SFRJ

U periodu od 1974 do 1978 godine u našoj ekipi dolazi do previranja gdje neki igraći odlaze iz ekipe u inozemstvo, ali i pored tih problema mi 1976/77 godine osvajamo po ČETVRTI put 2. mjesto u prvenstvu Jugoslavije. Taj period je veoma značajan što osvajamo i KUP BiH , gdje u finalu pobjeđujemo RK „Borac“ Banja Luka višestrukog prvaka Jugoslavije. U KUPU Jugoslavije igramo sa NIŠOM gdje gubimo i tako propuštamo veliku priliku da trofej KUPA Jugoslavije donesemo u naš grad.

Igrači iz tog perioda:

LAVRNIĆ ĐORĐE – Jedan od najistaknutijih igrača tog perioda u svijetu.Višestruki državni reprezentativac i nositelj zlatne medalje OI München 1972 godine.

JASMIN MRKONJA – Osvajač zlatne medalje 1986 godine na Svjetskom prvenstvu u Švicarskoj. Jedno od najboljih desnih krila svijeta svih vremena.

BARTOLOVIĆ ZVONKO (NONO) – Jedan od najvećih talenata rukometne igre sa ovih prostora,koji je i povremeno bio član B-selekcije Jugoslavije.

MARIJAN PALJAR – Svojevremeno jedno od najboljih krila bivše države koji je povremeno bio i član A-reprezentacije. Također dugogodišnji kapiten RK Krivaja .

DRAGIČEVIĆ IVICA – Igrao za A-reprezentaciju Jugoslavije i smatra se jednim od najboljih rukometaša poniklih iz naše škole rukometa .

TIMKO PREDRAG -Također A-reprezentativac Jugoslavije i jedan od najboljih igrača u historiji našeg kluba .

FRANJO METER- svojevremeno jedan od najboljih golmana bivše Jugoslavije i Svijeta

Osamdesete godine:

Osamdesetih godina naš klub upada u malu krizi, radi toga što nam najvažniji igrači odlaze u druge klubove i inozemstvo. U tom periodu mi i ispadamo iz najvišeg ranga prvo u 2 ligu zatim i u Republičku ligu.Taj period je značajan po tome što je jedno od najboljih krila svijeta svih vremena Jasmin Mrkonja 1986. godine u naš grad donio zlatnu medalju sa Svjetskog prvenstva u Švicarskoj.

1990. godine ulazimo u 2 ligu, a tu ekipu su tada vodili nekadašnji igraći Meho Bašić i Josip Vuković. Veoma je važno istaći da su u toj ekipi bili uglavnom mladi i perspektivni igraći koji su ponikli u našem klubu.

Početak agresije na BiH:

Taj period svakom čovjeku kao i sportašu ostat će u najružnijem sjećanju. Sportska borilišta su postala meta za promoviranje nacionalizma i mržnje sto je rezultiralo i početak rata. Naša je KRIVAJA kao i sport općenito proživljavala najgore trenutke. Dvorana je u ratu bila devastirana kao i sam grad. 1994. godine skupina entuzijasta i sportaša skuplja hrabrost i čisti našu dvoranu. Tada su organizirali i obnovili rad RK KRIVAJE, te uspostavili školu rukometa za buduće naraštaje. Rukomet u našoj državi se polako ali sigurno budio, organizirane su regionalne odnosno županijske lige gdje smo igrali sa ekipama iz KAKNJA, VISOKOG, MAGLAJA, TEŠNJA,ZENICE.

Stvaranje novih reprezentativaca:

Ovaj period je značajan po tome što uz stručno vođenje trenera Mehe Bašića i prof. Mensura Sinanovića stasala jedna sjajna generacija mladića. Uz nešto starije igrače Adnana Bašica, Fuada Terzića, Omera Šabica, Nermina Mehmedića, Adisa Humkića, Benjamina Musaefendića stasavaju novi reprezentativci današnji najbolji igrač naše države Edin Bašić, a tu su još bili Nermin Bašić, Jasmin Hadžihasić, Adnan Šabanović, Ajdin Džerzić koji su bili mladi a kasnije i A reprezentativci naše države .

Formiranje zajedničke lige BiH:

Krajem devedesetih formira se i jedinstvena liga koja rukometu daje jednu novu dimenziju i značaj više. 2001. godine naš tim vodi novi trener bivši rukometaš Marijan Paljar i uz agilne članove uprave Džonlić Smaila, Jukić Nikicu i Aliju Polića stvara jedan novi tim. Te godine mi ulazimo u finale KUPA BiH što do tada predstavlja najveći poslijeratni rezultat. U finalu igramo sa „BOSNOM“ Visoko, ali nesretno gubimo. 2002. godine ponavljamo isti rezultat i drugi put za redom ulazimo u finale KUPA gdje nam je sad protivnik „IZVIĐAČ“ iz Ljubuškog. Nažalost opet gubimo i nastavlja se prokletstvo zvano „FINALE KUPA“. Ta dva finala su našim u ratu napaćenim sugrađanima dala veliko zadovoljstvo i sreću. Tih dana je bilo veoma lijepo biti Zavidovićanin i bili smo ponosni na svoje rukometaše. Također te godine smo po prvi put u historiji našeg kluba sudjelovali u Europskom kupu, tj. po prvi put smo izašli u Europu. Za protivnika smo dobili jaku ekipu iz Rusije „Voronjež“ i u oba meča izgubili. Važno je napomenuti da je u tom periodu Krivaja davala veliki broj reprezentativaca kao što su Danijel Riđić koji je dugo godina bio najbolji strijelac našeg lige, takođe u tim dolazi iz Zagreba jedan vanserijski igrač Egon Paljar koji je do tada odigrao 2 finala lige prvaka sa tadašnjim „BADEL“ Zagrebom . Naročito je važno spomenuti i da su u tom periodu stasali današnji reprezentativci Adnan Jaškić i Ivan Divković koji svojim igrama pokazuju da naš klub vodi računa o mladima i ulaže u razvoj mladih rukometaša .

2004. godine ekipu napušta trener Marijan Paljar a preuzima je naš dugogodišnji kapiten i današnji trener Adnan Bašić. Trener Bašić predano radi sa mladim igračima i naš tim sve do danas drži u sredini tabele sa ciljem sto veče afirmacije mladih igraća. Pod vodstvom trenera Bašića iz naše škole rukometa dobivamo nove reprezentativce Isaka Omerčevića i Denija Velića koji potvrđuju da je naša ŠKOLA RUKOMETA jedna od najboljih u državi pa čak i šire.